Industrija 4.0, industrija 5.0 i industrija 6.0: što se stvarno promijenilo i što to znači hrvatskim proizvođačima

Tko je u posljednje dvije godine iole pozorno pratio natječajnu dokumentaciju, kreditne programe ili strateške dokumente, morao je primijetiti kako se pojmovi „industrija 4.0″ i „industrija 5.0″ pojavljuju gotovo naizmjenično, počesto i u istome dokumentu. Za poduzetnika koji pokušava razumjeti u što bi zapravo trebao uložiti da bi bio prihvatljiv za financiranje, takva terminološka gustoća najčešće nije od neke pomoći, možda je više čak i smetnja.

Ovaj tekst razgraničava tri koncepta, oslanja se na primarne znanstvene i institucionalne izvore, i objašnjava što svaki od njih znači za konkretnu investicijsku odluku u Hrvatskoj 2026. godine. Smatram da je upravo to razgraničenje ono što nedostaje hrvatskom javnom prostoru: pojmovi se koriste kao sinonimi, a razlika među njima izravno utječe na bodove u prijavi.

Što je industrija 4.0?

Industrija 4.0 je paradigma proizvodnje u kojoj su strojevi, proizvodi i informacijski sustavi međusobno povezani putem kiber-fizičkih sustava i interneta stvari, a odluke se donose na temelju podataka prikupljenih u realnom vremenu.

Pojam ima, za razliku od većine industrijskih paradigmi, sasvim precizan datum rođenja. Henning Kagermann (acatech), Wolf-Dieter Lukas (njemačko Savezno ministarstvo obrazovanja i istraživanja) i Wolfgang Wahlster (DFKI) objavili su 1. travnja 2011. u VDI Nachrichten članak Industrie 4.0: Mit dem Internet der Dinge auf dem Weg zur 4. industriellen Revolution, a Wahlster je termin javno predstavio na otvaranju Hannover Messea 3. travnja iste godine. Dvije godine kasnije, na Hannover Messeu 2013., radna skupina pod Kagermannovim vodstvom predala je kancelarki Angeli Merkel završno izvješće s preporukama za provedbu strateške inicijative Industrie 4.0.

Riječ je, dakle, o njemačkoj industrijskoj politici koja je potom postala globalni standard — a ne o spontanome tehnološkom otkriću koje je zateklo države i tržišta. To je razlikovanje važnije nego što se na prvi pogled čini, jer objašnjava zašto se i industrija 5.0 pojavila na isti način: odozgo, kao dokument.

Tehnološka jezgra industrije 4.0 obuhvaća:

• kiber-fizičke sustave (CPS) i industrijski internet stvari (IIoT)
• senzoriku i prikupljanje podataka u realnom vremenu
• automatizaciju i robotizaciju proizvodnih i logističkih procesa
• napredne MES i ERP sustave te horizontalnu integraciju podataka
• prediktivno održavanje temeljeno na strojnom učenju
• aditivnu proizvodnju (3D ispis)
• oblak, edge computing i industrijsku kibernetičku sigurnost

Ključna riječ, valja istaknuti, jest integracija. Pojedinačni robot nije industrija 4.0. Robot koji šalje podatke o vlastitome radu u sustav koji te podatke koristi za planiranje proizvodnje – jest. Razlika nije akademski naziv ili fraza već upravo o njoj ovisi hoće li ulaganje biti prepoznato kao ulaganje u industriju 4.0 ili kao obična nabava opreme.

Što je industrija 5.0?

Industrija 5.0 je koncept europske industrijske politike koji postojeću paradigmu industrije 4.0 nadopunjuje trima vrijednosnim stupovima: usmjerenošću na čovjeka (human-centricity), održivošću i otpornošću.

Koncept je formaliziran u siječnju 2021., kada je Glavna uprava za istraživanje i inovacije Europske komisije objavila policy brief Industry 5.0 — Towards a sustainable, human-centric and resilient European industry autora Maije Breque, Larsa De Nula i Athanasiosa Petridisa. Komisija u tome dokumentu izrijekom navodi kako industrija 5.0 nadopunjuje industriju 4.0 te kako pomiče težište s vrijednosti za dioničare na vrijednost za sve dionike, uz poštovanje planetarnih granica i uz dobrobit radnika u središtu proizvodnoga procesa.

Godinu dana kasnije Komisija je objavila i nastavak, Industry 5.0, a transformative vision for Europe (siječanj 2022.), u kojemu skupina stručnjaka argumentira kako je industrija 4.0 u osnovi tehnološki i rastu orijentirana paradigma koja nedostatno uzima u obzir okolišnu i društvenu dimenziju gospodarske aktivnosti.

Šest tehnologija koje je Komisija identificirala kao omogućivače industrije 5.0 (Müller, 2020., prema radionici s europskim tehnološkim liderima):

• individualizirane tehnologije interakcije čovjeka i stroja
• bioinspirirane tehnologije i pametni materijali
• digitalni blizanci i simulacije
• tehnologije prijenosa, pohrane i analize podataka
• umjetna inteligencija
• tehnologije energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora, pohrane energije i autonomije

Uočit ćete kako se popis znatno preklapa s onim iz industrije 4.0. što ne predstavlja propust, već upravo suprotno – poantu. Naime, Industrija 5.0 ne donosi novi alat, nego novi kriterij prosudbe već postojećih alata.

Ključna razlika: tehnologija naspram vrijednosti

Najpreciznije razgraničenje ponudili su Xun Xu, Yuqian Lu, Birgit Vogel-Heuser i Lihui Wang u radu objavljenome u Journal of Manufacturing Systems 2021. godine. Njihova formulacija glasi: industrija 4.0 je vođena tehnologijom (technology-driven), a industrija 5.0 je vođena vrijednostima (value-driven).

Autori pritom otvoreno postavljaju pitanje koje muči i praktičare, kako to da dvije „industrijske revolucije” istodobno koegzistiraju, kad ih dijeli tek desetljeće, a prethodne su revolucije dijelila stoljeća? Njihov odgovor nije da je industrija 5.0 nova revolucija, nego korektiv: vrijednosni okvir koji definira čemu služi tehnologija koju je 4.0 donijela.

Dmitry Ivanov ponudio je 2023. u International Journal of Production Research integrirajući okvir prema kojemu održivost, otpornost i usmjerenost na čovjeka nisu tri odvojena cilja, nego tri perspektive iste stvari, održivosti poslovanja (viability) u uvjetima trajne neizvjesnosti. Čini mi se da je upravo ta formulacija najkorisnija poduzetniku, jer prevodi vrijednosni jezik u jezik rizika, a rizik je nešto što svaka uprava razumije bez prijevoda.

Postoji li industrija 6.0?

Da, ali zasad isključivo u znanstvenoj literaturi. Industrija 6.0 nema nijedan službeni dokument Europske komisije, nijednu nacionalnu strategiju i nijedan natječajni kriterij.

Pojam se pojavljuje od 2021., kada su Villman i suradnici u bijeloj knjizi From Industry X to Industry 6.0: Antifragile Manufacturing for People, Planet, and Profit with Passion (Allied ICT Finland i Business Finland) definirali industriju 6.0 kao sveprisutnu, kupcem vođenu, virtualiziranu i antifragilnu proizvodnju. Slijedili su Duggal i suradnici s radom A sequential roadmap to Industry 6.0 (IET Communications, 2022.) te Chourasia i suradnici u časopisu MAPAN iste godine. Literatura od tada raste: bibliometrijske analize pojavile su se 2025., a radovi izlaze i tijekom 2026.

Tehnološka jezgra koja se u toj literaturi najčešće navodi:

• kvantno računalstvo za obradu podataka i optimizaciju lanaca opskrbe
• generativna umjetna inteligencija koja orkestrira proizvodni proces
• rojevi heterogenih autonomnih robota
• neuroadaptivni i afektivni sustavi u interakciji čovjeka i stroja
• regenerativna kružnost i proizvodnja u serijama od jednoga komada
• antifragilnost — sustavi koji od poremećaja ne samo da se oporavljaju, nego jačaju

Da ne bude nesporazuma, koncept nije puka spekulacija bez ikakva pokrića. Skupina istraživača (Lykov i suradnici, 2024., arXiv preprint) demonstrirala je prototip sustava koji od opisa proizvoda na prirodnom jeziku autonomno vodi dizajn, izradu i montažu putem roja robota opremljenih velikim jezičnim modelima. Tehnološka putanja, dakle, postoji. No razlika u statusu je bitna i valja je jasno reći. Industrija 4.0 imala je iza sebe njemačku vladinu inicijativu i završno izvješće predano kancelarki 2013. godine. Industrija 5.0 ima policy brief Glavne uprave za istraživanje i inovacije iz 2021. te niz poziva u Obzoru Europa (Horizon Europe) koji se na nju izravno pozivaju. Industrija 6.0 zasad ima samo članke, dobre, zanimljive, ali – članke.

Za poduzetnika koji priprema investiciju to znači sljedeće: industrija 6.0 nije kriterij prihvatljivosti ni izvor bodova, i u ovome trenutku nema mjesto u projektnoj dokumentaciji. Ima, doduše, mjesto u strateškom razmišljanju o tome kamo ide tehnološka putanja u sljedećih deset godina, ali to je zasada samo razgovor o viziji, a ne o projektnoj (ili investicijskoj) prijavi.

Sasvim je jasno kako se ovdje otvara i šire pitanje, koje ću u sljedećem odjeljku razraditi: koliko je uopće smisleno proglašavati nove industrijske revolucije brzinom kojom to danas činimo.

Kritike i otvorena pitanja

Prva kritika: inflacija paradigmi. Prve tri industrijske revolucije dijelila su desetljeća, u nekim mjerenjima i stoljeća. Industrija 4.0 stigla je 2011., industrija 5.0 desetljeće kasnije, a industrija 6.0 predlaže se prije nego što je 5.0 uopće izmjerena ijednim ozbiljnim skupom pokazatelja. Xu i suradnici to su pitanje postavili već 2021. za industriju 5.0, i ono je danas još utemeljenije. Rekao bih da smo došli do točke u kojoj brojka iza točke govori više o dinamici akademskog i policy izdavaštva nego o dinamici tvorničkoga pogona.

Druga kritika: 5.0 (a pogotovo 6.0) politički je narativ, ne tehnološka revolucija. Za razliku od industrije 4.0, koja je izrasla iz konkretne tehnološke konvergencije, industrija 5.0 nastala je „odozgo”, kao policy dokument. Xu i suradnici to eksplicitno primjećuju, uspoređujući je s načinom na koji je i sama industrija 4.0 nastala kao top-down inicijativa njemačke vlade.

Treća kritika: većina europskih malih i srednjih poduzeća još nije implementirala ni industriju 4.0. Rasprava o 5.0 riskira da postane apstraktna za tvrtku koja još nema ni MES sustav, a rasprava o 6.0 postaje, iskreno govoreći, znanstvena fantastika za tvrtku koja nema ni ERP. Podaci koji slijede to potvrđuju.

Četvrta kritika: mjerljivost. Učinkovitost i produktivnost mjere se lako. „Dobrobit radnika” i „otpornost” znatno teže, a „antifragilnost” gotovo nikako. Bez metrike koncept ostaje deklaratoran, na što upozoravaju i Leng i suradnici (Journal of Manufacturing Systems, 2022.), ističući kako industrija 5.0 traži nove pokazatelje uspješnosti, a ne samo nove tehnologije.

Praktična je posljedica za poduzetnika, čini mi se, sasvim jasna: industrija 5.0 ne mijenja što trebate kupiti – mijenja kako trebate obrazložiti zašto to kupujete. A upravo obrazloženje odlučuje o bodovima.

Gdje je Hrvatska u svemu tome?

Umjetna inteligencija. Prema Eurostatovim podacima za 2025., AI tehnologije koristi 19,95 % poduzeća u Europskoj uniji s deset ili više zaposlenih, što je snažan skok s 13,5 % u 2024. U Hrvatskoj je taj udio 15,19 %, uz rast s 11,76 % godinu ranije. Predvodnice su Danska (42,0 %), Finska (37,8 %) i Švedska (35,0 %), dok su na začelju Rumunjska (5,2 %), Poljska (8,4 %) i Bugarska (8,5 %).

Poslovni informacijski sustavi. Ovdje je jaz najoštriji: ERP sustav u 2025. koristi svega 21,89 % hrvatskih poduzeća, prema Eurostatu jedan od najnižih udjela u Uniji, dok u Danskoj taj udio prelazi 66 %. Bez ERP-a nema smislene horizontalne integracije podataka, a bez nje nema ni industrije 4.0 u punom smislu riječi.

Robotizacija. Prema izvješću World Robotics 2025 Međunarodne federacije za robotiku, gustoća robota u EU-27 iznosi 231 jedinicu na 10.000 zaposlenih u prerađivačkoj industriji, iznad globalnog prosjeka od 132. Zapadna Europa dosegla je rekordnih 267 jedinica.

Ciljevi Digitalnoga desetljeća. Unija je za 2030. postavila dva cilja za digitalizaciju poduzeća: da više od 90 % malih i srednjih poduzeća dosegne barem osnovnu razinu digitalnoga intenziteta te da 75 % poduzeća koristi oblak, analitiku velikih podataka ili umjetnu inteligenciju. U 2024. osnovnu je razinu digitalnoga intenziteta doseglo 73 % MSP-ova u EU, sedamnaest postotnih bodova ispod cilja.

Izvješće Europske komisije o Digitalnom desetljeću za Hrvatsku (2025.) zaključuje kako digitalizacija MSP-ova i primjena naprednih tehnologija ostaju niske, uz usvajanje oblaka, umjetne inteligencije i podatkovne analitike ispod prosjeka Unije, te preporučuje ciljane programe i poticaje.

Zaključak koji iz tih podataka slijedi – hrvatski proizvodni sektor ne bira između industrije 4.0, 5.0 i 6.0. On je još uvijek u fazi provedbe 4.0, ali dokumentacija i kriteriji financiranja već su pisani jezikom 5.0. U toj asimetriji, vrlo vjerojatno, leži najveći praktični rizik za prijavitelje – tehnički ispravan projekt koji ne govori jezikom kojim je natječaj napisan.

Usporedna tablica

Što to znači za financiranje investicije

Kriteriji EU natječaja i kreditnih programa sve češće izravno “nagrađuju” elemente industrije 4.0, a ocjenjuju ih kroz logiku industrije 5.0. Dva primjera iz hrvatske prakse to dobro ilustriraju.

1. HBOR-ovi Krediti za modernizaciju proizvodnje

Financijski instrument za mikro, male i srednje poduzetnike u prerađivačkoj industriji koji kombinira kredit i bespovratni element. Ključna je značajka kapitalni rabat, odnosno otpis do 50 % isplaćene glavnice, pri čemu intenzitet otpisa raste s brojem i složenošću ugrađenih rješenja pametnoga upravljanja tvornicom i digitalizacije poslovnih procesa, uz dodatni element ako je rezultat investicije u tematskom području Strategije pametne specijalizacije.

Drugim riječima, postotak otpisa doslovno je funkcija toga koliko je industrije 4.0 u vašemu projektu. Kako to izgleda u praksi, opisali smo na konkretnom slučaju našeg klijenta – HBOR kredit za modernizaciju proizvodnje: Omnia Solutions osigurala 50 % otpisa glavnice za klijenta.

2. Novi HBOR-ovi programi kreditiranja iz 2026.

Program Ulaganja u digitalnu tranziciju izravno financira automatizaciju proizvodnih procesa, napredne informacijske sustave i implementaciju umjetne inteligencije, uz fiksnu kamatnu stopu od 2 % godišnje za privatni sektor i rok otplate do 20 godina. Detalje smo obradili ovdje – HBOR: novi programi kreditiranja za digitalnu i zelenu tranziciju te obranu.

3. Obzor Europa, Klaster 4

Program Digital, Industry and Space financira istraživanje i inovacije u naprednoj proizvodnji, a Radni program za 2026.–2027. uveo je i horizontalni poziv vrijedan 540 milijuna eura u potporu Čistom industrijskom dogovoru. Za tvrtke s razvojnim ambicijama izvan nacionalnih okvira riječ je o relevantnome kanalu.

Često postavljana pitanja

Koja je razlika između industrije 4.0 i industrije 5.0?

Industrija 4.0 usmjerena je na tehnologiju i učinkovitost, odnosno na povezivanje strojeva, podataka i sustava. Industrija 5.0 dodaje vrijednosni okvir: usmjerenost na čovjeka, održivost i otpornost. U literaturi se 4.0 opisuje kao vođena tehnologijom, a 5.0 kao vođena vrijednostima (Xu i sur., 2021.).

Zamjenjuje li industrija 5.0 industriju 4.0?

Ne. Europska komisija izrijekom navodi kako industrija 5.0 nadopunjuje postojeću paradigmu industrije 4.0, a ne da je zamjenjuje.

Postoji li industrija 6.0?

Postoji u znanstvenoj literaturi od 2021., gdje se definira kao sveprisutna, kupcem vođena, virtualizirana i antifragilna proizvodnja utemeljena na kvantnom računalstvu, generativnoj umjetnoj inteligenciji i rojevima autonomnih robota. Ne postoji, međutim, kao politika: nema dokumenta Europske komisije, nacionalne strategije ni natječajnoga kriterija koji se na nju poziva.

Je li industrija 6.0 relevantna za prijavu na EU natječaj?

Nije. U ovome trenutku ne postoji nijedan program financiranja u Hrvatskoj ni u Europskoj uniji koji koristi industriju 6.0 kao kriterij prihvatljivosti ili kao izvor bodova.

Tko je skovao pojam industrija 4.0?

Henning Kagermann, Wolf-Dieter Lukas i Wolfgang Wahlster, u članku objavljenom 1. travnja 2011. u VDI Nachrichten, uoči Hannover Messea 2011.

Kada je nastala industrija 5.0?

Europska komisija objavila je policy brief Industry 5.0 u siječnju 2021.; autori su Maija Breque, Lars De Nul i Athanasios Petridis (DG RTD).

Koja su tri stupa industrije 5.0?

Usmjerenost na čovjeka (human-centricity), održivost i otpornost.

Koliko hrvatskih tvrtki koristi umjetnu inteligenciju?

Prema Eurostatovim podacima za 2025., 15,19 % hrvatskih poduzeća s deset ili više zaposlenih, u odnosu na prosjek Europske unije od 19,95 %.

Kolika je gustoća robota u Europskoj uniji?

231 robot na 10.000 zaposlenih u prerađivačkoj industriji (podaci za 2024., IFR World Robotics 2025), uz globalni prosjek od 132.

Postoje li sredstva za ulaganja u industriju 4.0 u Hrvatskoj?

Postoje. HBOR-ov instrument Krediti za modernizaciju proizvodnje predviđa otpis do 50 % glavnice ovisno o ugrađenim rješenjima industrije 4.0, a novi programi kreditiranja iz 2026. financiraju digitalnu tranziciju uz 2 % fiksne kamate. Dostupni su i Obzor Europa Klaster 4 te nacionalni instrumenti iz NPOO-a.